We must take adventures in order to know where we truly belong

Da li postoji nešto na svijetu što više ispunjava čovjeka od putovanja? Za mene lično ne postoji. Tu žudnju za stalnim promjenama, novim iskustvima i spoznajama u nepoznatom okruženju usadili su mi moji roditelji u gene. Najveća želja mi je imati “gap year” i proputovati što više mogu. Ali ne težim ja luksuzu i hotelima,…

Nastavi čitanje →

And I'm thinking ’bout how people fall in love in mysterious ways. Maybe just the touch of a hand…

Život mi ovih dana baš liči na ringišpil. Ne ringišpil. Liči mi na Dragon Khan (znat će oni koji su bili na maturalnoj u Španiji). Idemo gore, pa dole, pa naglavačke, pa se uspravimo. Jedna od novosti vezanih za dio “idemo gore” je ta što sam se čula/vidjela sa A. Stvarno je prošlo previše vremena,…

Nastavi čitanje →

Sometimes you don't see that the best thing that's ever happened to you is sitting there, right under your nose

Osjećam se čudno. Još mi je gore što baš kad se osjećam čudno imam i tu neizmijernu potrebu da pišem postove. Onda kad se vratim unazad, kad želim da osvježim uspomene, shvatim da je ovaj blog više riznica nekih mojih lomljava, premišljanja, zaključivanja, nego što je arhiva nekih događaja. Ali, opet se lijepo vratiti i…

Nastavi čitanje →

Bledi svaki san što smo imali, sve smo dali večnosti, pa izdali

Ljeto je počelo kad čuješ pljusak napolju, a ti samo što si se počeo spremati da izađeš na piće sa društvom. Volim ovo lupkanje i kuckanje po prozorskom oknu, i volim kad se šćućurim u svojoj sobici, upalim laptop i krenem sa ovim pisuckanjem. S obzirom da sam dan provela nad pinocitozom i fagocitozom, te…

Nastavi čitanje →

A song will write you, you don't write it

Punih osam mjeseci se nisam ulogovala na blogger! Da.li.je.moguće? Danas pokušavam ući, ni passworda se ne mogu sjetiti. Gledam u box pored, piše mi da imam 17 godina. Strava i užas! Ali, jednostavno ne mogu više bez bloggera. Toliko godina sam ovdje da nekako osjećam izdajom zanemarivanje bloga. Trebalo bi mi 800 postova da nadoknadim…

Nastavi čitanje →

Neka ovo bude jedan od onih naslova sa dubokoumnim značenjem

Eto, vratih se ja svome domu. Ne mogu vam opisati koliko se bolje osjećam. Ljudi mi ne vjeruju kad im pričam koliko mi je bilo divno, a opet sam jedva dočekala leći u svoj dragi, mekani krevet i pojesti nešto mamino. Te dvije sedmice su više bile kao neki san, ne mogu vam objasniti. Sve…

Nastavi čitanje →

Omnes viae Romam ducunt ili ti Svi putevi vode u Rim

Da, stvarno sam se nadala da ću na kraju ovog raspusta moći ukucati link svog bloga i doživjeti flashback, ali sam opet podcijenila moć događaja da me odgurnu od internetskog svijeta. Jednostavno nemam vremena da sjednem i gledam serije, filmove, čavrljam sa prijateljima na social stranicama, niti da ležim i razmišljam o nekom razgovoru/događaju i…

Nastavi čitanje →